Poštovani,
vezano za članak „Zakonski apsurd: djeca do 14. godina ne smiju na bicikl“, novinarke Mirele Lilek objavljen u Jutarnjem listu, u četvrtak, 12. ožujka, i temeljem odluke Izvršnog odbora Hrvatskog biciklističkog saveza sa sjednice održane isti dan, dužni smo reagirati na objavljeni tekst budući da isti sadrži netočne i nepotpune informacije oko doprinosa pojedinih dionika identificiranju i rješavanju problema, čime se javnost dovodi u zabludu.
Na reagiranje nas obvezuju statutarne odredbe Hrvatskog biciklističkog saveza te uloga i doprinos naših članova – Biciklističkog kluba Fortica iz Šibenika, Biciklističkog kluba Sokol iz Vinkovaca i Biciklističkog kluba Orlov krug iz Vodica identificiranju i rješavanju problema u godini školskoj godini 2013. / 2014., a s čime su i Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta i Agencija za odgoj i obrazovanje bili upoznati na više načina. Stoga tim više začuđuje što novinarski tekst to nigdje izrijekom ne spominje, a Hrvatski biciklistički savez i biciklistički klubovi su u potpunosti isključeni, kako čitamo u tekstu, iz programa osposobljavanja djece za vožnju biciklom o kojem tekst piše, i to nakon što su ukazali na problem i doprinijeli njegovom rješavanju razvijanjem i pilotiranjem programa koji se u satnici u cijelosti podudara sa satnicom koja se predlaže i u programu za koji se u tekstu navodi da ga razvijaju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatski auto klub i MUP, što teško da bismo mogli nazvati slučajnom podudarnošću.
Konkretnije i detaljnije: u prvom dijelu teksta spominje se da bi se propust u nepoštivanju Zakona o sigurnosti na cestama „napokon trebao ispraviti ovih dana započetom inicijativom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Agencije za odgoj i obrazovanje, MUP-a , HAK-a i škola.“ Što nije točna informacija. Identifikacija problema i inicijativa za njegovim rješavanjem krenula je 2013.godine od Biciklističkog kluba Fortica iz Šibenika, Biciklističkog kluba Sokol iz Vinkovaca i Biciklističkog kluba Orlov krug iz Vodica, uz podršku Hrvatskog biciklističkog saveza, Vukovarsko-srijemske i Šibensko kninske županije. Inicijativa je u upućena prema Ministarstvu i Agenciji, pismima od 9.rujna 2013.godine koja su toga dana poslana na adrese Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Agencije za odgoj i obrazovanje od strane BK Fortica Šibenik, i o čemu postoji dokumentacija. Inicijativa je upućena i kroz kreiranje i prijavu projekta „Projekt 215: biciklom do sigurnosti, znanja i samopouzdanja“ na natječaj za financijsku potporu projektima udruga u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih u školskoj godini 2013./2014 a koji se upravo bavio kreiranjem i implementacijom programa koji bi zadovoljio zakonski propisane uvjete čl. 215 Zakona o sigurnosti u cestovnom prometu. Projekt je od strane Ministarstva odobren za financiranje u četvrtini potrebnog, mogućeg i traženog iznosa (odobreno 75.000,00 kn, traženo 300.000 Kn), projekt je proveden, a završno izvješće, koje je uključivalo i evaluaciju postignutih rezultata, usvojeno od strane Ministarstva.
U pilot projektu „Projekt 215: biciklom do znanja sigurnosti i samopouzdanja“ ukupno je sudjelovalo 109 učenika iz 7 škola, iz četiri grada, iz dvije hrvatske županije – Šibensko-kninske i Vukovarsko-srijemske županije: 37 učenika iz 4 škole grada Šibenika, 28 učenika iz jedne škole grada Vodica, 27 učenika iz jedne škole grada Knina te 17 učenika iz jedne škole grada Vinkovaca. U izradi i pilotiranju edukacijskog programa sudjelovalo je 5 autora i izvoditelja edukacijskog programa, odobrenih od strane Ministarstva: Anela Čulav, psihologinja, voditeljica radionice socijalnih vještina, nenasilnog rješavanja sukoba, kontrole emocija i ponašanja; Edi Pervan, prometni policajac i predavač prometnih propisa i sigurnosti u prometu, vezano za bicikliste kao sudionika u prometu i tehničku ispravnost bicikla, kao vozila u prometu; liječnik Željko Huljev je kao autor i predavač dijela koji se odnosi na najčešće ozljede u prometu te treneri biciklističkog kluba Fortica Predrag Jokić i Dragan Ilioski. Osim navedenih izvoditelja aktivnosti u provedbi projekta sudjelovao je voditelj projekta i trener Tomislav Zadro iz Vinkovaca, a bila su uključena i dva volontera Tonko Juras, član BBK Orlov krug iz Vodica i Natalija Kapović nastavnica tehničke kulture OŠ Dr. Franjo Tuđman iz Knina.
Satnica po grupi jedinstvenih polaznika bila je strukturirana na sljedeći način: upoznavanje i uvodno predavanje – 1 sat, tehnička izobrazba ( bicikl i održavanje bicikla)- 2 sata, poligon spretnosti (razvijanje sigurne i pravilne vožnje biciklom)- 5 sati, vožnja biciklom na prometnom poligonu – 4 sata, vožnja biciklom u prometu – 4 sata, polaganje biciklističkog ispita – 2 sata.
Ako isključimo 2 sata predviđena za ispit, nastava za jednu grupu polaznika uključuje 16 sati, upravo onoliko koliko se spominje u tekstu Jutarnjeg lista da je razvijeno unutar novog programa na kojem su radili Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, HAK i MUP, što ne nalazimo slučajnošću podudaranja sa satnicom programa razvijenog od strane biciklističkih klubova, obzirom da su sve informacije o pilot programu koji su proveli naši klubovi dostupne unutar sustava Ministarstva već godinu i pol dana ( točnije, od 22.09.2013. godine kad je program prijavljen na natječaj i financiranja kroz isti) . Upravo iz tog razloga teško je povjerovati da autori novog programa osposobljavanja koje navodi tekst nisu za njega znali niti bili upoznati s njegovim sadržajem, iako su ga financirali i odobrili finalno izvješće o njegovoj provedbi, a dodatnim pismima i dopisima bili upoznati s njegovom provedbom.
Pilot projekt trebao je biti i početak razvoja održivog modela financiranja biciklističkih klubova i omasovljenja biciklističkog sporta, a s obzirom na mogućnosti koje pružaju EU fondovi za projekte koji podižu sigurnost djece biciklista u prometu, potiču djecu na tjelesnu aktivnost i uključivanje u biciklističke sportsko natjecateljske ili samo rekreativne aktivnosti te razvijaju i niz drugih intrapersonalnih i interpersonalnih vještina potrebnih u modernom i dinamičnom današnjem društvu za uspješan osobni i profesionalni razvoj, sredstva za njihovu realizaciju ne bi bilo teško naći. Šteta je što su iz tih planova Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koje je , kako mu i sam naziv govori, ne samo ministarstvo odgoja i obrazovanja, već i ministarstvo sporta, isključeni biciklistički klubovi i HBS, a da se isti planovi oslanjanju upravo na inicijativu i ostvarene rezultate istih dok provedu prepuštaju krovnoj organizaciji ne biciklističkih, već auto-moto klubova, Hrvatskom auto klubu koji nesumnjivo ima iskustvo i kompetencije za provođenja osposobljavanja upravljanja motornim vozilima, dok je iskustvo te organizacije, ukoliko izuzmemo protuzakonito izdavanje potvrda sa statusom javne isprave nakon provedenih edukacija u nekim gradovima i školama, upitno i dvojbeno, a nesumnjivo u dijelu razvoja praktičnih vještina vožnje, neusporedivo sa kompetencijama i iskustvom krovne organizacije biciklističkih klubova u Hrvatskoj, Hrvatskog biciklističkog saveza.
Čekajući poziv od strane Ministarstva vezano za daljnje moguće i predložene korake, neugodno nas je iznenadio tekst u Jutarnjem listu iz kojeg smo saznali da su iz tih daljnjih koraka, nakon svega, biciklistički klubovi i Hrvatski biciklistički savez isključeni, te da je umjesto Hrvatskog biciklističkog saveza glavna uloga u provedbi projekta dodijeljena Hrvatskom auto moto klubu. Naziv jednog i drugog nacionalnog saveza nedvosmisleno i najbolje govori koje je područje njihovih kompetencije: biciklistički skrbi o biciklistima i gradnji znanja i vještina vezano za sigurno upravljanje biciklom, a auto moto o skrbi o vozačima motornih vozila i gradnji znanja i vještina za sigurno upravljanje motornim vozilima. Stoga tim više začuđuje da se razvoj kompetencije (znanja i vještina vožnje bicikla) povjerava, namjerom i odlukama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Agencije za odgoj i obrazovanje organizaciji koja nema kompetencije navedenog područja. Posebice je ovo važno u dijelu koji se tiče razvoja vještina vožnje: kao što je poznato, vještine traže ne samo dobrog i kompetentnog poučavatelja već i vrijeme potrebno za njihov razvoj i dovoljan broj vježbi i ponavljanja u kontroliranim i sigurnim ali i realnim uvjetima stvarnih vožnji u prometu što prijedlog programa koji se navodi o tekstu Jutarnjeg lista, s obzirom na planiranu satnicu, u potpunosti isključuje. Iz čega se može zaključiti da se u ovom slučaju više radi o formalnom zadovoljavanju zakonski propisanih uvjeta i trošenju 4 milijuna kuna, negoli o stvarnoj brizi za sigurnost djece biciklista kao jedne od najranjivijih sudionika u prometu. Interna evaluacija pilot projekta ukazala je na potrebu većeg broja sati praktične nastave i to ne samo na poligonu već i u stvarnom prometu. Citiramo dio evaluacijskog izvješća, a nakon provedenog pilot projekta:
„Tijekom odvijanja vožnje na prometnici su se pojavile znatne teškoće, djeca su iskazala strah i nesnalaženje, odnosno nekorištenje usvojenog znanja koja su stekli i pokazali na poligonu. Ovaj nesrazmjer nedvojbeno ukazuje da djeca vožnju bicikle na prometnici poimaju zahtjevnom i ugrožavajućom, te je nužno u edukaciju uvrstiti dio vožnje na prometnici i tome obratiti posebnu pozornost (što je praksa u Sloveniji a npr. HAK-ov program u Hrvatskoj koji se sporadično no provodi u nekim gradovima to ne predviđa). Nakon dvije vožnje po prometnici u trajanju po najmanje 45 minuta uočljiv je napredak u smislu da su djeca isticala zadovoljstvo svojim postignućem i u konačnici su prevladale pozitivne emocije i iskazivanje zadovoljstva. Zaključno, mišljenja sam da je nužno da edukacija sadrži praktični dio sigurnog uključivanja biciklom u promet.“
Temeljem svega navedenog, iznenađeni smo sadržajem teksta iz kojeg je vidljivo da odluka Ministarstva kao nadležnog za rješavanje tog problema ide u smjeru potpunog ignoriranja inicijative koja je krenula biciklističkih klubova kroz pilot projekt, iako je isti odobrilo za financiranje i usvojilo završno izvješće u kojem su evaluirani postignuti rezultati, jednako kao i potpuno isključivanje biciklističkih klubova iz procesa obuke učenika za sigurnu vožnju biciklom, dok istovremeno organizaciji koja ima nesporene rezultate u obučavanju vozača motornih vozila, kako joj i ime govori, nacionalnoj krovnoj organizaciji vozača motornih vozila – Hrvatskom Auto-moto klubu, povjerava razvoj vještina u području za koje ista nije kompetentna, provedbu obuke za vožnju na biciklu, dok istovremeno isključuje iz tog procesa Hrvatski biciklistički savez, kao nacionalnu krovnu biciklističku instituciju.