Pojava prvog bicikla u Hrvatskoj datira iz 1860. godine. To su bili bicikli sa drvenim kotačima i pogonom na prvi kotač. Oba kotača bila su iste veličine.
Od 1875. pojavili su se bicikli sa velikim prednjim (oko 130cm) i malim zadnjim (30-35cm) kotačem. Poznato je da su prvi njihovi vlasnici bili iz Varaždina, Karlovca, Jastrebarskog i Šibenika. Iako je već početkom 1885.godine u Zagrebu osnovano „Prvo Hrvatsko društvo biciklista“, dvije godine kasnije i „Klub biciklista hrvatskog Sokola“ a slijedećih godina i više klubova iz ostalih hrvatskih gradova, tek 1894.godine u Hrvatskoj je osnovan biciklistički savez pod nazivom „SAVEZ HRVATSKIH BICIKLISTA“ sa sjedištem u Zagrebu. Osnivači su bili tri kluba iz Zagreba te po jedan iz Karlovca, Varaždina i Siska. U slijedeće četiri godine Savezu je pristupilo još 10-tak klubova iz Zagreba, Samobora, Varaždina, Koprivnice, Slavonske Požege i Osijeka.
Prvi predsjednik Saveza bio je Franjo Solar, potpredsjednik barun Gustav Zornberg, obojica iz Zagreba, dok je tajnik Saveza bio dr. Nikola Pečornik iz Varaždina.
U Savezu je tada bilo registrirano 14 klubova i postojao je sve do 1903.godine kada je raspušten i osnovan pod nazivom „SOKOLSKI SAVEZ“. No on je 1909.godine pripojen „HRVATSKOM SPORTSKOM SAVEZU“ u kojem su djelovali svi tada aktivni sportovi.
Nakon Prvog svjetskog rata došlo je do omasovljenja mnogih sportova pa tako i biciklizma, posebice u Zagrebu gdje je 1920. osnovan „KOTURAŠKI SAVEZ KRALJEVINE SHS“. Za predsjednika Saveza izabran je Mirko Rozemberg iz Zagreba a za tajnika Ivan Šnidaršić. Rad Saveza povjeren je Odboru u koji su ušli po dva člana iz Zagreba i Ljubljane.
Poslije Drugog svjetskog rata paralelno sa političkim promjenama ukazala se potreba i za osnivanjem raznih sportskih saveza u Republici Hrvatskoj. Tako je u sklopu zaključaka II Kongresa Fiskulturnog saveza Jugoslavije u Zagrebu 3. Listopada 1948.godine održana osnivačka skupština „BICIKLISTIČKOG SAVEZA HRVATSKE“. Radu Osnivačke skupštine prisustvovali su delegati iz Zagreba, Splita, Pule, Varaždina, Novigrada Podravskog, Slavonskog Broda, Osijeka, Borova, Karlovca i Siska.
Gosti na Skupštini bili su delegat Biciklističkog saveza Jugoslavije – Radoslav Paunović, predstavnik Jedinstvenih sindikata Hrvatske – Antun Šimunović, te kao počasni gosti poznati biciklistički radnici – Emil Meniga i Ferdo Budicki.
U govorima koji su slijedili istaknuto je da je Osnivačka skupština BSH došla kao nužan nastavak rada, omasovljenja i djelovanja fiskulturnog pokreta. Naglašeno je da biciklistika (termin koji se tada i još nekoliko godina kasnije koristio) kao sport ima sve preduvjete da prodre među narodne mase, poveže gradove i sela jer biciklizam ne poznaje udaljenosti.
Prvi dnevni red Osnivačke skupštine BSH prihvaćen je kako slijedi:
1.Otvorenje..skupštine
2.Referat..o..razvoju..biciklistike..u..NR..Hrvatskoj
3.Primanje..pravila..i..budžeta..za..1949.godinu
4.Izbor..upravnog..i..nadzornog..odbora
5. Zaključci
Referat o „Razvoju i značenju biciklističkog sporta u Hrvatskoj“ podnio je legenda našeg sporta, Stjepan Ljubić – Vojvoda. Smatram shodnim da iz njegovog izlaganja koje posjedujem u cijelosti, citiram stajališta i osvrte u skraćenom obliku a da se pri tome ne izgubi smisao referata dok ću neke postavke samo prepričati.
Citiram „.. U svom dosadašnjem razvoju naš je fiskulturni pokret izgradio lik novog fiskulturnika, dao je smjernice na omasovljenju i obuhvaćanju najširih slojeva naših trudbenika. Kad je naš fiskulturni pokret krenuo tim pravilnim smjerom, pokazala se potreba izmjene organizacijske strukture, a rezultat toga je osamostaljenje pojedinih sportskih saveza, pa tako i našeg, što je dovelo i do današnje osnivačke skupštine“.
Kao dugogodišnji član i predesjednik Saveza biciklističkih sudaca Hrvatske, često sam imao prilike na našim zajedničkim putovanjima prilikom organizacija utrka slušati o prošlosti biciklizma, o raznim dogođajima i sječanja našeg Vojvode, kako smo ga od milja zvali. Sjećam se njegovog mota: Dobar biciklist postaje dobar motorist, dobar motorist postaje kasnije i dobar automobilist. Okretnost i vještina koju steknete na biciklu dobro će vam poslužiti u vožnji motorima jer samo od biciklista postaju redovito najspretniji i najneustrašiviji motoristi i automobilisti.
„…Kao sportska disciplina biciklistika ima veliku prednost pred mnogim sportovima. Razvija borbenost, izdržljivost, upornost, drugarstvo, kolektivnost… biciklistika je ujedno i zdrav sport“. Tim riječima završio je svoje izlaganje Stjepan Ljubić.
Prva Osnivačka skupština BSH protekla je u upoznavanju prisutnih delegata i sa povijesti hrvatske biciklistike, ćime sam započeo ovaj članak, spominjanjem svih klubova redom od 1885. koje ovom prilikom ne ću nabrajati. Međutim, ipak bih volio spomenuti osobe koje su započele sa radom ovog Saveza od 1948.godine.
Prvi Predsjednik BSH: Rudolf Fiket
Tijela BSH bila su upravni i nadzorni odbor.
PRVI UPRAVNI ODBOR
Predsjednik BSH Rudolf Fiket
Potpredsjednici puk. Đuro Blaha, Ivan Kolić, dr. Marijan Jurčec
Tajnik Stjepan Ljubić
Tehnički referent Antun Banek
Referent za fiskulturnika Božo Gudlek
Predsjednik zbora sudaca Dragutin Kolar
Prvi Članovi IZVRŠNOG ODBORA bili su:
August Prosenik, Janko Osrečki, Stjepan Sekulić, Antun Šimunović, Branko Balabušić, Ante Vidošević.
Izabrani su referenti za poslovanje te još 16 članova Upravnog odbora iz gradova u kojima su bili registrirani biciklistički klubovi te Nadzorni odbor od 5 članova.
Osnivačka skupština usvojila je i „Pravila Biciklističkog saveza Hrvatske“ i donijela Zaključke koje ću nabrojati u skraćenom izvornom obliku.
1. Potrebno je u prvom redu prići najširem omasovljenju biciklističkog sporta u svim krajevima gdje postoje uvjeti za to.
2. Za populariziranje mnogo pažnje treba posvetiti izletima, biciklističkim krosevima, vojno-patrolnim natjecanjima i utrkama na teškim kotačima.
3. Propagandi biciklističkog sporta treba posvetiti punu pažnju kroz štampu, radio i film.
4. Organizirati stručna savjetovanja u Dalmaciji, Istri, Slavoniji…
5. Raditi na odgajanju članova u duhu odanosti domovini.
6. Zainteresirati za ovaj sport žene i omladinke.
7. Gdje god je moguće izuzeti bicikliste iz sportskih društava i osnivati samostalne biciklističke klubove.
8. Voditi strogu brigu o zdravlju članstva, osobito najmlađih kategorija
9. Izgraditi trkališta, biciklističke radionice, osigurati dvorane za zimske pripreme.
Izvor: www.zkahlina.ca i Marijan Paver