“Povodom izvrsnog rezultata Matije Kvasine (2. u etapi i generalno) na utrci Settimana internazionale di Coppi e Bartali, zatražili smo njegov kratak osvrt…
“Već prvi dan sam osjetio u nogama da sam dobar jer sam na prvoj poluetapi prevezao dva brdašca praktički u leru. Popodne smo imali ekipni kronometar gdje sam se također super osjećao.
Druga etapa je već po profilu izgledala teško, a i poznajem ju jer sam istu stazu vozio 2013. g. kad je Rogina tu etapu završio na 4. mjestu. Za razliku od te godine, ove godine vremenski su uvjeti bili puno gori: kiša od starta, nije prestajala za cijele etape, temperatura se smanjivala svakim satom.
Jedna od mojih najvećih grešaka dana je bilo kriva procjena koje rukavice obuči. Odlučio sam se za kratke što me na kraju tokom utrke koštalo (smrzle su mi se šake).
Tokom cijele utrke kolega iz ekipe, Jure Golčer, mi je pomagao koliko je mogao te mi je u jednom trenutku čak dao svoju suhu pelerinu koju je vozio cijeli dan u đepu. Skinuvši svoju mokru i noseči njegovu suhu sam se donekle ponovno zagrijao te sačuvao dragocjenu energiju.
Sam tok utrke bio je – preživljavanje. Bijeg kojeg grupa drži na sigurnoj distanci i kruženje po ekstremno teškoj stazi gdje se uz brdo koliko toliko zagriješ, a nizbrdo hlađenje, kočenje, riskantna vožnja… i tako svaki krug.
Svaki krug držao sam se dovoljno napred da reagiram na napade. Ništa pametno nije se desilo do zadnjeg kruga u kojem je ekipa Bardiani napravila žestoki tempo, s time rasturila dobar dio krupe, a kad sam već mislio da su gotovi, jedan od njih je napao. Bez čekanja sam odmah krenuo za njim te se skupa sa Swiftom odvojio te smo se zajedničkim naporima odvojili.
Problem su mi cijelo vrijeme predstavljale kratke rukavice, radi čega sam imao slabiju kontrolu po mokroj cesti. Tako je došlo do malog razmaka između Swifta i mene. Ta se razlika zbog jednog brzog zavoja i mojih ukočenih prstiju povećala. Da stvar bude bolja, kamera na motoru nizbrdo je snimala Swifta i nalravila mu zavjetrinu pri brzini od 70km/h, par stotina metara, što je bilo dovoljno da me otrese.
Ipak, ne vjerujem da bih ga u samom finalu pobjedio, ali bi barem bila nešto manja razlika. Ovako sad ulazim u zadnju etapu s jako malim šansama da ga pobjedim te mislim da će mi veći fokus biti očuvanje ovog drugog mjesta, što je samo po sebi super rezultat.
Vidjet ću na terenu sutra – ako budem imao dobre noge sigurno napadam, ali to ću eventualno napraviti samo u zadnjim kilometrima, da ne riskiram. Ekipa Felbermayr je dovoljno jaka i voljna da mi pomogne te će oni, ukoliko bude potrebno, napadati prije ne bi li umorili vodećeg i njegovu ekipu.
Osobno sam zadovoljan rezultatom i svojom formom (koja je trenutno u fazi dizanja). Razmišljam malo u kojem smjeru bi mi išla karijera da sam ovakav rezultat ostvario prije 10-ak godina… Sad – šta je tu je, uživanje pod stare dane 🙂 te borba za onu malu šansu da ću dobiti šansu nastupiti na OI Rio 2016.”
Čestitamo Matiji!”
