30. rujna 2024.
Budući da je za Svjetsko prvenstvo puno stroži kriterij nastupa mi prema kvoti koja se gleda po UCI bodovima nismo imali pravo starta na cestovnim utrkama u kategoriji Men U23 & Elite. Dobili smo šansu preko Wild Card pozivnice osigurati mjesto za 1 predstavnika koje je dobio Fran Miholjević
Dosta gust raspored natjecanja od prvog do posljednjeg dana bio je velik izazov za organizatore koji su spajali Road i Para Cycling discipline.
Za nas glavna i jedina bila je na rasporedu u petak 27. rujna kad je prema programu na rasporedu bila kategorija Men U23.
12:45h start
173,6 km dužina utrka koja uključuje 2,5 kruga oko jezera Greifensee zatim 5 na završnih ulicama Zuricha.
Upravo gust raspored nije davao prilike vidjeti završni krug jer su se cijelo vrijeme odvijale utrke. Jedini slobodni termin za službeni treninga je bila srijeda 25. rujna i to u vrlo kratkom periodu između 8 do 10 h. Fran je tu uspio uloviti prostora dobrog vremena i vidjeti stazu. Taman dosta vremena za odraditi ogled i aktivacijski trening.
Sljedeći dan odmor zatim dolazi petak kad krećemo.
Moglo se osjetiti da je izuzetno motiviran, spreman te da noge slušaju. Dan prije posložili smo logističke detalje, provjerili opremu i složiti vremenski raspored, plan pokrivanja feed zona te naravno vremensku prognozu koja se iz dana u dan mijenjala.
Generalno kod taktike budući da je sam bez ekipe trebalo je ići s punim oprezom od samog starta. Držati se naprijed te dobro promatrati glavne konkurente koji su Franu dosta više poznati iz utrka koje voze skupa tijekom sezone.
Pretpostavili smo da se neće uspostaviti kontrola grupe te da će trebat preživjeti prvi filter na dijelu kad se uvodni i glavni krug spajaju jer na tom potezu grupu je čekao uspon tj rampa od 1,3 km s prosječnim nagibom od 10 % a dijelovi su išli i do 18.9 %.
Utrka je krenula mirno barem iz naše perspektive u prvih par metara međutim kako smo nastavili gledati prijenos putem video jasno se vidjelo da ovo neće biti lagani dan. Danas pogotovo u U23 kategoriji se ne voze prema principu puštanja bijega na distancu zatim organizacija ekipa i lovljenje. Totalno suprotno svi su jaki, svi lete i samo jedan preko drugoga do samog kraja.
Sve je izgledalo super na startu gdje smo se vidjeli posljednji put. Miran i staložen mirno čeka početak totalno je bio u zoni.
Odmah nakon starta selim se na dozvoljenu lokaciju feed zone gdje mogu barem nešto malo pomoći, a to je čekanje uz cestu s desne strane što je za grupu 20-ti i 40-ti km.
Dakle prvi prolazak super vidi se da je naprijed ali odmah šok krvavo desno koljeno. Taj dio nismo mogli vidjeti jer čim je krenula utrka pratnja se seli na svoje pozicije tu gubimo video prijenos i ne znamo što se dešava. Nervoza unutar grupe dovodi do pada u zatvorenoj vožnji. Velik broj biciklista je na podu a među njima i Fran s desne strane na pločniku.
Prolazi drugi krug na 40 km skroz naprijed, koljeno sad još više krvavo, pokušava uloviti bidon i pri tome ga jedan biciklist neoprezno zatvara i ne uspijeva doći do njega. To je bilo za nepovjerovati kao da je juniorska utrka a ne seniora U23.
Nakon uvodnih krugova moram se preseliti do završnih gdje na sljedećoj feed zoni (76 km) čeka mehaničar Žarko Postić a grupa će tamo proći 5 puta koliko se vozi krugova.
Koliko sam uspio vidjeti preko tv-prijenosa vidi se pucanja grupe pogotovo na spomenutom prelasku gdje se Fran i dalje odlično držao naprijed, te nakon toga se program nastavlja i grupa doslovno nije niti u jednom trenutku stala. Sve je izgledao odlično jer cijelo vrijeme se vrtio naprijed izgledao dosta dobro pa smo na 2 i pol kruga do kraja bili sigurni da će sve proći odlično do cilja.
Međutim tu kreće za Frana i sve nas najgori dio. Prvo gubi priključak s vodećom skupinom na usponu. Budući da je ona jedina pokrivena s kamerama ne znamo što se iza dešava. Čekam na poziciju feed zone 3 km do cilja kad prolazi vodeća skupina u sljedećem krugu i Frana nema. Sekunde prolaze, pretvaraju se u minute te nakon dvije prolazi pokraj mene s manjom skupinom vidno u bolovima. Ne mogu je znati što se dešava jer nemamo radio vezu i on je sam sa sobom u grupi. Nakon prolaska do cilj krenuo je na brdo te se morao zaustaviti na feed zoni gdje je čekao Žarko. Već do nje je zaostatak za vodećima otišao preko 8 minuta. Dakle nešto nije u redu. Žarko mi samo javlja stao je u bolovima i ne može dalje.
Dakle ono najgore se desilo pad koji je uzrokovao krvarenje koljena je ostavio svoje posljedice. Bolovi i slabost su preuzeli, a nije ni pomoglo što se kiša odavno spustila te je utrku dodatno otežala. Da bi bilo bolje zbog pada u kojem je bio na početku utrke je prestala raditi prednja kočnica te je on s njom vozio tako po kiši i svemu bez da smo znali. Jer kao što rekoh nema radio stanice i komunikacije, svaki biciklist je prepušten sam sebi.
Pobjedu i naslog svjetskog prvaka u Men U23 kategoriji odnosi njemački biciklist
Niklas Behrens, na drugom slovak Martin Svrčeč i kao
treće plasirani belgijanac Alec Segaert.
Ostale rezultate možete pronaći na linku:
https://www.procyclingstats.com/race/world-championships-u23/2024/result
Nažalost rezultatski nam se piše DNF (did not finish).
Samo bez obzira na to što piše Fran Miholjević pokazao je vrhunsku kvalitetu, predanost te borbu do krajnjih granica bok uz bok s najjačim ekipama svijeta. Nezgoda koja se desila nije trebala ali to je sport i možemo biti sretni da nema težih posljedica. Dan prije svi smo bili svjedoci puno jačeg poraza gdje je uslijed pada s bicikla život izgubila mlada švicarska reprezentativka Muriel Furrer.
Samo svi znamo pad s bicikla pri brzini od preko 50kmh nije pad na travu već na tvrdu podlogu koja ostavlja i te kakve posljedice.
Sve nas je oduševio kako je to izgledalo lagano voziti se naprijed što potvrđuju slike što smo lovili za vrijeme prijenosa međutim to iziskuje jako puno energije, a kad se tome doda pad i manji mehanički kvar skupi se previše nezgoda koje nije moguće za vrijeme utrke kompenzirati i popravljati. Sve su to rizici sporta pogotovo jednodnevnih utrka gdje jedan pad, jedno bušenje ili mehanički kvar vrlo često izbacuju iz igre za plasman.
Za hrvatsku ekipu u sastavu
Fran Miholjević – U23
Žarko Postić- mehaničar
Matija Kvasina – trener
Prvenstvo je završilo te smo se sljedeći dan krenuli natrag domovima.
Naravno tužni, poraženi jer znali smo da se može puno više napraviti samo sreća nas nije ovaj put mazila. Situaciju trebamo prihvatiti i gurati dalje jer pred Franom je karijera u kojoj će biti još puno utrka i dobrih rezultata. Najvažnije od svega da nema težih posljedica što smo provjerili odmah nakon završetka utrke kod službenog doktora.
Čestitke kompletnoj ekipi i svima koji su nam na tom putu pomogli. Bila je ovo teška borba na najvišem nivou na koju se pristupilo s maksimalnom predanošću ali jednostavno sreća ovog puta nije bila na našoj strani.
Trener/izbronik reprezentacije
Matija Kvasina