Najlakše za opisati citirajući Mladena Delića:
„Jeli to moguće?“
Hrvatska biciklistička reprezentacija vraća se sa srebrnom medaljom oko vrata Frana
Miholjevića sa Europskog prvenstva u disciplini kronometar U23 kategorije.
Treba si uzeti malo vremena, prisjetiti što se desilo te koji rezultat se ostvario. Posljednji
takav desio se davne 1999 godine također u Portugalu kad je Martin Čotar uzeo zlato u istoj
disciplini i kategoriji.
Ovo je bio kratki opis koji kad sjedne do kraja doći će do prihvaćanja važnosti ovako velikog
rezultata. Naravno nije to jedini koji se broji. Treba odmah na početku istaknuti rezultat
Nicolasa Gojkovića u kategoriji juniori na cestovnoj utrci gdje je ostvario 16. mjesto.
Kako je to izgledalo na dan utrke:
Jedan vrlo jednostavan dan.
Krenuo je s doručkom 7:30h, prije starta utrke odlazak na posljednji pregled staze koji je
Fran odradio u laganom ritmu. Nakon toga odmaranje, lagana bez pritiska priprema za
dalje, ručak 3 sata prije starta te lagano napuštanje hotela u 14:00h.
Prijepodne smo Pavel i ja obišli stazu kronometra još jednom u pratnji juniora iz
mađarske reprezentacije kao pomoć prijatelju biciklisti Der Zsoltu koji ih vodi. Nama je to
uzelo malo vremena ali dalo i prilku vidjeti kako staza izgleda dok je zatvorena za
promet. Tako vidimo iz prve ruke ako ima nekih nepravilnosti ili izmjena koje možemo
prenijeti dalje u ekipi.
Vratili se do hotela, malo odmorili, pogledati etapu Toura, u biti odspavali kratko sve
kako bi bili što više opušteni za udarni dio dana koji nas čeka.
Već spomenuti odlazak u 14h iz hotela dolazak na startnu loakciju dosta prije kako bi se
odradila provjera bicikla. Nakon toga potraga za hladom i mjestom za prikladno
zagrijavanje. Za početak odabrali smo sjenu ispred piste nakon čega smo dobili poziv da
slobodno svi uđemo u prostorije velodroma te tamo odradimo posljednje pripreme i
zagrijavanje.
Moram priznati nije lako vidjeti sve te velike ekipe poput Italije, Freancuske, Švicarske,
Njemačke, Slovenije,Austrije, Belgije itd koje s u došli s velikim pogonima, brojevima,
željama a na kraju kad krene utrka svi smo isti i samo su 3 mjesta na postolju a jedno od
njih dana je bilo rezervirano za Hrvatsku.
Nakon što smo pronšli hlad, krenu posljednje pripreme bicikla, opreme, prostora. Još
malo opuštanja prije zagrijavanja. Fokus na zagrijavanje koje se tempira savršeno da je
10min prije starta gotovo. Mirni odlazak na start rampu za Frana, dio vodstvo sjeda u
auto i prati utrku a Pavel ostaje s njim do posljednjih trenutaka starta.
Gledajući iz auta izgledalo je dosta opuštajuće ma da smo sva trojica u autu bili napeti
kao puške (Žarko,Fabio, Matija)
1000% spremni reagirata na svaku situaciju. Staza dosta namotana za jedan
kronometar imala je svojih opasnih dijelova pogotovo na spustu s brzim serpentiama
koje kronometarski bicikl ne može tako lako savladati te je potrebna izvrsna tehnička
kontrola.
Osim tog spusta bilo je tu dijelova s naletima vjetra koji su bacali bicikl na sve strane, do
segmenata loše ceste gdje se treba loviti idealni pravac. Jednostavno svega i svačega
najmanje ravnice najviše valovitog terena koji lomi ritam.

Sve nam je išlo glatko gledajući ali do samog cilja nismo znali gdje i kako stojimo s
vremenom. Malo me je obeshrabrilo kad sam vidio nakon 6km u retrovizoru da nam
vrijeme skida Alec Segaert. Prva pomisao je ne ide Fran dovoljno brzo ali kako zašto na
kraju je ispalo iza nas se krije budući Europski prvako koji je potvrdio svoju formu za
kronometar došavši 50sekundi ispred drugo plasiranog Frana u cilj.
Ponavljam bio je što vidjeti da nas netko lovi što na kraju nije uspio već sam zbog
rasporeda auta postavio nas iza sebe jer smo se morali maknuti. Tako je na kraju ispalo
da smo posljednjih 6km bili primorani ostati iza belgijanca što je za nas značilo ukoliko
se bilo što desi s Franom mi smo predaeko izvan dosega. Srećom Fabio je imao zapisan
svaki zavoj te je mogao na daljinu dalje voditi utrku kao da se ništa nije desilo.
Na kraju ulazak u cilj sve se brzo odvija, slabo vidimo vrijeme, nema radio toura i samo
prve riječi Frana poslje cilja nisam imao dorbe watte. Ne prolazi par min zove Pavel
dođite gore treba sjesti na vruču stolicu jer je 2. trenutno a prva tri sjede. Nakon toga
preostalo je samo nekoliko minuta strepnje da se rezultat potvrdi i jedan dva tri evo nas
ponovno na postolju jednog velikog biciklističkog natjecanja.
Sljedeći dan natjecanja za hrvatsku reprezentaciju bili su na redu juniori na cestovnoj
utrci a njihov dan je izgledao ovako:
Treči dan natjecanja i utrke za naše dečke juniore
Nicolas Gojkovic
Daniel Budimir
U planu su imali 6 krugova, zbog visoke vrućine skraćeno na 5. Vjerujem to dosta govori
kakvi su bili uvjeti na stazi. Vrući.
Sve skupa ispalo je 109km s prosjecnom brzinom 38,6km/h (Prema podatcima
Nicolasovog Garmina)
Kraća utrka, brži ritam ubojito od starta do cilja. Što zbog ritma, terena i najviše
temperature koja je mjerila 38c u hladu.
Žestoki ritam i blaži pad na usponu u prvom krugu odnosi sve šanse Daniela Budimira
za daljnje borbe i završetak utrke. Odustaje u drugom krugu. Teški su to trenutci za
svakoga ali poraz je kao i pobjeda iz njih se uči i postaje jači. Ono što je bilo
nevjerovatno dosta jačih imena i favorita za pobjedunutrke su takodjer odustajali redom.
To sve potvrđuje koliko je staza s uvjetima bila teška i selektivna.
Ostao nam je na utrci samo Nicolas koji je izgledao fantastično te iz kruga u krug
pokazivao da sudjeluje na utrci. Više od toga što se dešava nismo mogli vidjeti osim iz
feed zona koje smo pokrili i auto pratnje koju smo imali podijeljeno sa Slovačkom
reprezentacijom.
Feed zone smo pokrivali Pavel Potocki , Fabio Baronti i ja dok je u vozilu mehaničarska
pratnja bio
Žarko Poštić
Kako su krugovi prolazili Nicolas se držao super. Naravno sam nije mogao riskirati
pokrivajući sve napade već je mudro čekao pravi trenutak kad se ispucati. Cijeli taj dio je
izveo savršeno te na kraju osvojio
16. mjesto u društvu najboljih juniora Europe
Fantastičan rezultat koji zaslužuje sve pohvale i čestitke.
Rezultat koji nije medalja ali je toliko blizu da se može osjetiti. Male nijanske su presudile
koje su u konačnici više igra brojeva. Kad se pogleda iz koliko male biciklističke zemlje
naši dečki dolaze jasno je da su za nas pobjednici.
Teško za opisati ali kako pronaći europskog ili svjetskog prvaka kad imate na godinu
svega 20-ak mladih koji krenu trenirati biciklizam. Naravno to je ravno čudu a bez da
spominjemo sve ostale elemente koji su ključni na putu od prvog okretaja pedale do
europske medalje.

Posljednji dan natjecanja na redu je bio za cestovne utrke ženske i muške kategorije.
Predstavnih Hrvatske na utrci Fran Miholjević startao je u 14h. Isto vrijeme kao i juniori
jučer samo za razliku od njih danas su temperature bile dosta normalnije tako da nije
bilo govora o skraćivanju utrke.
7 krugova 147,3 kilometara.
Dozvoljene su bile dvije feed zone gdje smo rasporedili Pavela i Daniela na vrh uspona,
Fabio i Nicolas su pokrivali ciljnu. Žarko i ja smo pratili utrku iz auta pod rednim brojem
kolone 21 jer se tako raspoređuju nacije. Auto smo dijelili s reprezentacijom Rumunjske.
Utrka je krenula dinamično od starta s mnogim napadima. Budući da je Fran bio naš
jedini predstavnik zadatak je bio jednostavan. Čuvati se sakriven u grupi do finala te na
kraju ako će biti sreće uloviti dobru kombinaciju. Nakon prvog kruga odlazi bijeg od 3
biciklista koji su ostvarili maksimalnu prednost od 4min. Koliko smo međusobno pratili
Fran se držao na super poziciji 15-30 unutar grupe, izgledao je svježe svaki krug sve do
pred kraj. Reprezentacije koje su imale više na startu pokrenule su lov za bjeguncima.
Kako je kružna staza bez prave ravnice cijelo vrijeme je grupa bila napeta što se i vidjelo
kroz padove, kvarove koji su nastajali prvenstveno zbog probušenih guma jer ceste nisu
bile u savršenom stanju. Sve skupa je to otežavalo svima utrku bilo da su se čuvali ili
radili tj napadali.
Kako su krugovi odmicali tako se osjećaj umora počeo nazirati na svim biciklistima pa i
Franu. Krug i pol prije cilja glavna grupa je ulovila bjegunce nakon čeka je krenula serija
napada iz kojeg su se izolirala četvorica biciklista među kojima se uz sve naše nade
Fran nije našao. Ništa tu loše nije jer kad si sam na utrci teško je pogoditi pravu priliku
pogotovo u trenutcima odluke kad noge i tijelo više nisu na 100%. Sami taj bijeg je cijelo
vrijeme bio na 30-40sekundi ispred grupe tako da su bile velike šanse da se ulovi na što
je Fran i računao kako bi u samoj završnici mogao izvesti odlučujući napad. Na kraju
četverac došao do cilja obračunao se za medalje redom
1. Felix Engelhart Njemačka
2. Mathias Vacek Češka
3. Davide de Pretto Italija
4. Erik Fetter Mađarska
Glavna grupa je ušla u cilj 3 sekunde iza vodećeg četverca koju je odsprintao
5. Matež Govekar Slovenija
40. Fran Miholjević Hrvatska
Generalno jako zadovoljni pokazanim jer cesta je lutrija i male su nijanse tu presudile a
opet lakše je kad se vozi s ekipom jer biciklizam je ipak pojedinačni sport ekipnog
karaktera.
Kompletni rezultati
https://www.procyclingstats.com/race/european-championships/2022/result
Odlazimo s Europskog zadovoljni i ispunjeni jer rezultati su se ostvarili, medalja je došla
u Hrvatsku, pokazala se velika borbenost i požrtvovnost cijele ekipe. Malo je vremena za
slavlje i opuštanje jer sezona ide dalje, treba gledati prema naprijed i svim ostalim
ciljevima koji su pred nama.
Još za kraj čestitke svima te zahvala cijelog ekipi i organizaciji.

Članovi ekipe za ovaj nastup bili su redom:
Biciklisti:
Fran Miholjević
Nicolas Gojković
Daniel Budimir
Pratnja/Staff
Pavel Potočki
Žarko Postić
Fabio Baronti
Matija Kvasina