23.08.2017.

            U srijedu, 23.08.2017. godine, otputovali smo na najjaču kadetsku utrku u Europi, a vjerojatno i u svijetu, Jugendtour u Austriji. Sastanak za okupljanje bio je predviđen za 10:30 sati ispred Doma sportova. Ujutro sam, prije nego što sam krenuo, u restoranu naručio 5 lunch paketa za put jer je prvi obrok bila večera. Zbog nemogućnosti dolaska svih sportaša pred Dom sportova pokupio sam ih na različitim mjestima. Carla Juriševića i Frana Miholjevića na Sveticama, Brunu Paškalina kod glavnog autobusnog kolodvora, te jedino Matiju Lojena ispred Doma sportova. Iz Zagreba smo krenuli oko 11:15 sati. Nakon što je put i prelazak granice prošao bez većih problema, stigli smo u Bad Waltersdorf oko14:20. Podjela brojeva, čipova i ostalih stvari trajala je od 14:30 do 15:30, a sastanak vođa ekipa bio je u 16:00 i trajao je do 16:40. Start ekipnog kronometra bio je u 17:30 u 9 kilometara udaljenom Bad Blumau-u, a mi smo bila druga ekipa na startu. Obaviti sve ove stvari prije starta, te stići na sam start kao sam jednom u pratnji bilo mi je vrlo zahtjevno uz njihovo zagrijavanje dok sam ja još uvijek bio na sastanku, stavljanje čipova, brojeve za bicikle proučavanje staze itd.  Start hrvatske nacionalne selekcije bio je u 17:32. Startali smo, vozili 3 kilometra da bi do nas tada došao sudac i zaustavio mene, bicikliste, te motor prethodnicu. Kako su organizatori malo prije početka utrke zbog radova promijenili stazu utrke, a motoristi nisu proučili novu stazu, naš nas je motorist odveo u krivom smjeru. Vratili su nas na start kao još 7-8 ekipa koje su također morale ponovno startati zbog istog razloga. Naš ponovni start uslijedio je u 18:16 sati. Ekipna vožnja na ovom kronometru bile je izrazito loša i nimalo usklađena. Stvar je bila u tome se za rezultat gledalo vrijem 4. našeg vozača, a kako smo nastupili s četvoricom to je značilo da svi moraju doći na cilj. U sastavu smo imali 2 izrazito jaka vozača, te dva vozača koja nisu baš na tom nivou. Najslabija karika na kronometru bio je Matija Lojen kojem je ovo bila prva velika utrka i koji nije vičan vožnji u grupi ni velikim brzinama, a pokazalo se u vožnji po zavojima i zahtjevnoj stazi, a što je ovaj kronometar i bio. Nakon svakog zavoja su ga ostala trojica marala čekati te smo na cilj došli kao posljednji, 20. zaostavši za pobjednicima Nijemcima ravno 2 minute. Nakon završetka kronometra u Bad Waltersdorfu, u kulturnom domu u 19:00 sati bila je predviđena prezentacija ekipa u nacionalnim dresevima. To je potrajalo oko 45 minuta, a nakon toga smo se uputili u hotel koji je bio udaljen sat vremena vožnje. Kako ga ni uz pomoć navigacije nismo mogli odmah pronaći, u hotel smo stigli tek oko 22:15. Nakon iznimno teškog dana otišli smo ravno u krevet.

 

24.08.2017.

Ujutro smo se probudili malo prije 9 sti te otišli na doručak u 9:00. Nakon što smo pojeli doručak i malo odmorili poslao sam dečke na lagani trening od 50 minuta kako bi se regenerirali od kronometra dan prije. Nakon treninga su odmarali do ručka koji je bio u 13:00 sati. U 14:00 sati smo se uputili prema Furstenfeldu, mjestu starta koje je bilo udaljeno sat vremena vožnje. Kako smo bili posljednja ekipa na kronometru, bili smo prvi na predstavljanju ekipa prije etape. Start je bio zakazan za 16:30, a etapa je bila duga 75 kilometara s dva prolazna i dva brdska cilja. Najbrži je u etapi bio Belgijanac Caspe Van Uden koji vozi za nizozemsku ekipu SPIE-Douterloigne CT, a u sprintu je pobijeddio Toma Lindnera, člana njemačke reprezentacije. Najbolji na š biciklist bio je izvrsni Carlo Jurišević koji je kroz cilj prošao kao 8. zaostavši za pobjednikom  21 sekundu. Fran Miholjević bio je 42. Bruno Paškalin 103. a Matija Lojen 114. Nakon etape otišli smo u hotel na tuširanje i na večeru. Bili smo vrlo zadovoljni danom, budući da je 8. mjesto u etapi jedan od najboljih rezultata na ovoj utrci.

 

25.08.2017.

Nakon doručka koji je bio u 8 sati, slijedio je ponovno odmor do ručka u 13:00 jer je etapa opet bila u 16:30. Start je bio u Pollau-u, a cilj u našem mjestu Vorau-u. Etapa je bila vrlo zahtjevna. Matija Lojen otpao je od glavne grupe već nakon nekoliko kilometara, a Bruno Paškalin stao je pokraj ceste nakon 15-ak kilometara sa objašnjenjema da ga bole noge, a ne zna zašto. Pokupio sam ga u auto i krenuo dalje u pratnju. Zahvaljujući Carllovom rezultatu dan prije, bio sam 6. auto u pratnji. Približavao se kraj etape i ušli smo u Vorau gdje se vozio završni krug od 12 kilometara, a gdje su i uslijedila 2 brdska cilja, jedan 3. a jedan 1. kategorije. Prolazili smo kroz cilj kada sam na radiju začuo ime Carla Juriševića. Pokupio je brdski cilj ispred Caspera Van Udena, vodečeg u ukupnom poretku te su se njih dvojica ukratko nakon toga, s još dvojicom odvojili od glavne grupe. Bijeg nije dugo trajao jer grupa nije mogla dozvoliti da tako jaki vozači otiđu malo prije cilja. Uslijedilo je najteže brdo s brdskim cilje 1. kategorije te je spikerica ponovno pročitala Carla Juriševića kao prvog. Osvojio je 12 bodova, te je s onih 5 od prije sada bio na 17 bodova u bodovanju za brdsku majicu. Nakon brdskog cilja u vodećoj je grupi ostalo samo 12 vozača, a Carlo je kroz cilj prošao kao 11. u vremenu pobjednika što ga je i plasiralo na 6. mjesto u generalnom poretku.. Fran je bio 43. dok Bruno i Matija nisu uspjeli završiti etapu.

 

26.08.2017.                           

U subotu je na rasporedu bila najteža etapa sa skoro 1100 metara penjanja u svega 60 kilometara. Doručkovali smo u 08:30 i odmarali do ručka. U 14:30 smo se uputili na starta u Weiz. Na prezentaciju ekipe je naš Carlo Jurišević išao u točkastoj majici koju nosi najbolji na brdskim ciljevima. U ovoj etapi je Carlo nosio tu majicu jer je Casper Van Uden, koji je imao 5 bodova više od Carla, nosio zelenu majicu vodečeg na utrci. Malo prije starta prošli smo kroz taktiku kako osvojiti još bodova na brdskim ciljevima kako bi zaslužili majicu i popravili se u generalnom poretku. Iako je na startu bilo preko 38 stupnjeva, vrijeme je ubrzo pokazalo kako u ova doba može biti promjenjivo te je nakon 30-ak kilometara počela jaka kiša, na trenutke se jedva vidjela cesta. To je sa sobom donijelo i posljedice tako što je grupa postajala sve manja, a puno vozača je i padalo zbog skliske ceste. Nas je donekle poslužila sreća što se toga tiče. Prvi brdski cilj nalazi se na vrhu brda kad se prvi puta prolazilo kroz cilj. Nažalost, nedugo prije uspona iz grupe se odvojio Nijemac koji je solirao sa prednošću od oko 45 sekundi ispred grupe. Carlo je prvi od grupe prošao na brdskom cilju te je osvojio maksimalan broj bodova koji je mogao osvojiti. Casper Van Uden bio je ukupno 4. te su se izjednačili na 22 boda. Nedugo nakon toga Carlo se spetljao sa Slovakom te su im se iskrižali volani i Carlo je pao, u travu, ali mu je pao lanac zbog kojeg je izgubio 30-ak sekundi. Nažalost to je bilo previše da bi stigao grupu do sljedečeg brdskog cilja koji je bio samo 5 kilometara dalje. Da situacija bude još gora, na nizbrdici je pao Nijemac koji je bježao grupi te je Casper Van Uden osvojio maksimalnih 5 bodova na brdskom cilju 3. kategorije. Nakon spusta krenuo je završni uspon prema cilju. Carlo je završio u prvoj grupi kao desetoplasirani. U generalnom je poretku skočio na 5. mjesto zaostajavši za vodečim minutu i 2 sekunde, isto kao i četvrtoplasirani. Kad smo se vratili u hotel, na brzinu sam prije večere oprao bicikle jer je etapa u nedjelju bila ujutro u 09:30, a na start smo krenuli u 7:30.

 

27.08.2017.

Utrka je završavala etapom od Passaila do Bad Waltersdorfa u dužini od 87 kilometara. Od ove etape se mogao očekivati velik broj padova budući da su to mladi vozači koji su peti dan već umorni, a isto tako željni rezultata i popravljanja pozicija u generalnom poretku. Etapa je sadržavala dva brdska cilja 3. kategorije koja su nam bila važna, prvi na 34. kilometru, a drugi na 83. kilometru. Prošli smo kroz taktiku te se uputili na start. Očekivali smo napade od Belgijanaca i Slovaka koji su se trebali popraviti u generalnom, te od Nijemaca koji su bili najjači na ovoj utrci. 25 kilometara od starta iz grupe se odvojio Nijemac koji je brzo došao na 40 sekundi ispred grupe. To za nas baš nije bilo najbolje jer je Carlo trebao maksimalan broj bodova na brdskom cilju. 5 kilometara do brdskog cilja krenuo je lov na Nijemca od strane ekipe vodečeg Casper Van Udena kojima se pridružio i naš Fran. Caperova ekipa odustala je od lova te je Fran sam ostao na čelu grupe i smanjivao prednost Nijemca. Ta se prednost znatnije otopila kad je počelo brdo. Fran je Carla sasvim približio Nijemcu te ga je Carlo odsprintao, dok je Casper Van Uden ostao 3. te je to dovelo Carla na samo jedan bod zaostatka. Sljedeći brdski cilj nalazio se 4 kilometra do cilja, ali je nažalost prije njega u bijeg otišla grupica od 4 vozača koju peloton nije stigao do cilja te ni Carlo ni Casper nisu osvojili bodova na zadnjem brdskom cilju. Carlo je ostao kratak za jedna bod što se tiče točkaste majice, ali je zato skočio na 4. mjestu u genralnom poretku nakon što je etapu završio na 22. mjestu.

Nakon što smo vratili bodove i čipove, uputili smo se natrag u hotel na tuširanje i ručak. Doma smo krenuli oko 14:30 sati, a u Zagreb stigli oko 17:30. Pohvalio bih svu četvoricu što se tiče ponašanja, te ovaj vrhunski rezultat, najbolji za Hrvatsku na ovoj utrci. Zadnjih desteak godina nitko nije bio u etapi u prvih 10., a 4. mjesto generalno je najbolji rezultat koji još dugo neće biti skinut. Nadamo se da hoće, ali teško. Ostao je malo gorak okus zbog jednog jedinog boda zbog kojeg je Carlo izgubio brdsku majicu, ali i to je veliki rezultat.